Kao i većina jezika, arapski jezik nastao je kao kolateral širenja religije, u ovom slučaju islamske. Arapski jezik je jezik Kurana, jer je njime napisan, i to u sedmom veku nove ere. Standardni arapski jezik, nije se menjao od tog perioda, i jezik Kurana i dalje predstavlja zvanični, klasični, arapski jezik. Pre pisanog oblika, koristio se armejski jezik, a izveden iz starog semitskog. Arapski jezik odlikuje mnoštvo dijalekta. Književni arapski koristi se u obrazovnim institucijama, izučava na fakultetima, koristi u svim zvaničnim dokumentima, i prilikama, kao i u medijima. Različite varijante i dijalekti ovog jezika koriste se u usmenoj komunikaciji, ili u savremenom književnom stvaralaštvu. I u vreme pisanja Svete Islamske knjige, bilo je puno dijalekata, ali je prevladao dijalekat „ Meke“, kojim je govorio Prorok Muhamed, i ovaj dijalekat je postao „ odabrani jezik“.

Arapski jezik

S obzirom na veliku razliku književnog, standardnog jezika, i raznih dijalekata, inteligencija i obrazovani ljudi govore klasični arapski jezik, maternji dijalekat. Takođe, razumeju i nekoliko drugih varijanti arapskog jezika, zbog komunikacije sa različitim socijalnim staležima. Arapski jezik je zvanični liturgijski jezik islama, na kojem se recituju stihovi iz Kurana. Arapski jezik je znatno uticao na druge jezike naroda koji su prihvatili islam, kao što su: persijski, turski, malajski, kazahtanski, svahili…